Nisi ništa rekla, samo si me pogledala. Drukčije. Zašutio sam. Vjetar odnosi zadnji list. Nije nam stalo. antun matošević |
Dugo se činilo da nad mrtvom vatrom ruke griješ i da bi trebala odustati, a onda se, čudom nekim, od šake hladnog pepela vatra razgorjela. Sada sam posve siguran da tvoje srce nije od ovog svijeta, kao da je zrno pijeska školjkom neba ogrnuto. I sve dok sam ovdje nikad neću saznati zašto baš ja… I zašto baš meni taj bezvremenski sjaj. antun matošević |
Svake noći melankolični mornar razapne jedra potopljenog broda i zaplovi starim morima… Jer jedino tako i jedino tamo sve ima svoj smisao. antun matošević |
I prije no što sam bio za mene te je Bog predvidio jer je znao da ću, ponesen vinom, korijen saditi u pijesku, sjeme bacati na vjetru…, i da ću ranjiv pričati besmislice o mrtvim pticama, uvelom lišću,snijegu… Kada to još nisam mogao znati, sve je Netko pažljivo složio, kartu mog života prilagodio, kako bi mene k tebi doveo. Sada i sam vidim jasno da kroz život mogu hodati samo na tvoje rame naslonjen. antun matošević |
Čarobnjak, koji poznaje tajne svijetla i tame i koji može pretvoriti kamen u zlato, ne nalazi načina da stvori čaroliju kojom bi oživio pepeo i zapalio staru vatru… Jedan sastojak nedostaje. Bez uzdaha njenog sve je uzalud. antun matošević |
Jedan grijeh moram ti Bože priznati, ali zbog njega se ne kajem. Znam da si stvorio sve i da bez Tebe živjeti se ne može, ali bez nje isto je… antun matošević |
Kada te slučajno sretnem podignem kragnu, kao da puše… Ne volim propuh, zatvaram vrata duše Nije smak svijeta, nije kazna stigla. Tek u zidu napukla cigla. antun matošević |
< | veljača, 2014 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |